Upoznao sam je kada je imala pet godina. Trčala je niz ulicu. Durila se na najbolju drugaricu. Ja sam je pitao – kako si? Nemoj da si dosadan! Stalno se igraš ispred moje zgrade. Zgrada nije tvoja! Pomeri se da prođem! To malo nadureno stvorenje, crvenog nosa, rumenih obraza, izdrljanih kolena, sa modricama po listovima, prošlo je jutros...