Odlazim Poslednji put Nikada ti nisam bila Dovoljno blizu Da me zadržiš Ostajala sam Zbog sebe Jer prezirem Usamljenost Lagala sam Da volim tebe I tvoje priče Smejući se Neprestano Da sakrijem Sumnju Da ti nisi Onaj što najlepše Ume da zagrli Čije mi linije Na dlanovima Savršeno pristaju Očajnički Sakrila sam Nesigurnost U svakoj reči Osmehu i dodiru Opirala se strahu Da ti nikada nećeš Znati da razumeš Moje pesme I otkriti Da se u svakom...

Ako se ikada odlučim da ti napišem pesmu ta pesma neće biti posvećena Tebi. i dok je budeš iščitavala svojim nebeskoplavim očima nećeš ni slutiti da je njena struktura zasnovana na Tebi. Nećeš razumeti koga to pesnik, više od života voli ni šta je stihovima nameravao da ti kaže, nikada nećeš razumeti. Ako ikada napišem stih ili dva O ljubavi, TI...

Ako se ikada usudim da napišem pesmu. Napisaću je njoj. Ne zato što ja znam da pišem poeziju. Ni zato što ona ume da je govori. Već zato što sam siguran da će razumeti. Više i od mene koji je budem pisao. Biće joj jasan onaj nelogičan raspored reči. Ono često zastajanje...

Znaš da su se, nečije reči, rasule po nekoj tuđoj tišini? I da su ti govorile, tamo, gde ih nikada nisi slušao. Znaš da se nečija želja, zaglavila u tvojim zenicama? I da je ne vidiš, dok je gledaš. Hoćeš ujutru osetiti, da te je i noćas, neko sanjao? I da si bio, podjednako odsutan. Uvek tamo. I uvek njihov. Nikada se...

Možda ti večeras ne napiše onaj stih, koji je obećao. I možda mu na leđima, ne iscrtaš svoj kosmos. Možda se zamagli, ispari od toplote. Nestane tamo negde, odakle se nikada nije vratio. Možda ti se izgubi. Zaturi, između ona dva reda knjiga. Što si obećala, da ćeš ih pročitati, do narednog sajma. Možda ga opet vidiš u oktobru. Ili na...