Danas ću te videti tvoje oči, ruke, šake, prste. Čuti tvoj glas smeh, prepoznatljivu gradaciju u govoru. I, smislu, sve što mogu da  mislim je koliko te volim i koliko je to glupa i slaba reč za ono što se sudari u našim pogledima, upućenim osmesima, sada, i za dve godine, i za šest godina, i zauvek jačina biće ista.   I, smislu, ostavila bih sve. Svaku sreću, sva Sunca, moju...