Jednog nedeljnog jutra Ilija Prepelica otišao je u jutarnju kupovinu. Trebalo mu je mleka, morao je da popije belu kafu i u nju da udrobi hleb. Ni hleba nije bilo, tako da je razloga za izlazak bilo pregršt...
Te avgustovske noći računar se sam uključio. Siguran sam u to jer obavezno izvučem kabl iz utičnice pre odlaska na počinak. Ne bih, doduše, ni saznao da moja omiljena mašina vodi buran noćni život da me nije probudila ljubičasta svetlost koja je dopirala sa ekrana....
Jedan sam od onih koje priroda nije nagradila ugodnim licem, onaj sam kojega je počastila prilično osebujnim, ogavno nakaradnim. Ne znam zašto je to učinila, zašto mi je dio lica spustila niže od ostatka, zašto mi je kut usana podignula tako da vječno slinim, ne...
Dobio sam mail od frenda. Natječaj za kratku priču i novčana nagrada. Lijepo je kako vjeruje u mene, ja sam davno prestao. On je pisac, urednik, kolumnist i vjeruje da i ja znam pisati, a to me rastužuje. Ne smatram se piscem, prelijen sam za...
Već je bio spreman za počinak kada začuje svoga prijatelja kako ga doziva sa stubišta. Iako mu je bilo drago što je poželio njegovo društvo, on odbije poziv te legne na postelju. Tek što je zamislio njegov lik, na pragu se doista ukaže taj tihi...
Vraćam se kući, vani je mrak, ali nije kasno. Već kod vrtnih vrata pazim da ih ne otvorim prejako jer škripe. Zvuk mi je neprijatelj. Kućna vrata otvaram pažljivo, napet sam da me koža boli. Hodnik, sobe, vrata. Ispod prvih, mrak. Mala braća možda spavaju....
Izišavši iz knjižare Razlog, Jasna zastane i zatvori za sobom vrata. Nakašlje se pa pogleda niz ulicu i nastavi hodati. Prošavši pokraj trgovine računalnom opremom, vrati se i stane nakratko pred njezin izlog. Potom ponovno počne hodati i nakon pedesetak metara krene se dosjećati: Verbatimov...
Bio je dan srijeda, datum 9. veljače, kada je moja majka izgubila svaku realnu i objektivnu vezu sa stvarnošću. Što se može reći o mojoj majci? Rijetko sam kada odobravala njen stil odgoja, ali ne bih rekla ni da se nikada nismo slagale. Nisam to uvijek...
Ovacije iz dvorane probijale su zidove, ali sreća koju su nosile ostala je van sobe koja je služila kao svlačionica. Džoš Timons sjedio je na željeznoj klupi raštimanih nogara. U ruci je držao mobilni telefon. Listajući kontakte, shvatio je da u imeniku nema nijedne osobe...
Amerikanci su, valjda, tokom osamdesetih počeli da štampaju svoju nestalu decu na ambalažama za mleko. Na taj način, svaka američka porodica bi, tokom jutarnjeg prelivanja pahuljica sadržinom ovako obeležnog proizvoda i mazanja kikiriki putera i džema na hleb (nakon čega bi usledilo formiranje savršeno besmislenih...