Grad je blistao osvetljen ukrasima i prepun ljudi koji očima gutaju izloge da možda ugledaju nešto što do sada niko dugi primetio nije. Bio je decembar, vreme pred Božić i novogodišnje praznike. Kupovina poklona je u punom jeku i misli ljudi okrenute su ka...

Stojim na uglu dve beogradske ulice i, dok čekam drugaricu, posmatram grad koji je u žurbi. Nervozne vozače, sirene, pešake skoncentrisane na semafore i mobilne telefone. I tako utonjena u misli o smislu života nisam primetila da mi se neko približio dok nisam čula glas...

Postoji izvesna sorta ljudi koji imaju potrebu da se poveravaju potpuno nepoznatim osobama. Umesto da se suoče sa onim što ih tišti, oni prosto uživaju vrebajući žrtvu kojoj će izložiti svoju muku precizno i detaljno, kao i bezbroj puta do tada, oslobađajući se time bremena...

Uklapaš se negde u moju tminu. Svetlost je precenjena. Ti ne kvariš mrak, ti se savršeno uklapaš. Ne pitaš, ne osuđuješ. Ti razumeš. Prepoznaješ moje nijanse. Teške boje. "To see eye to eye with." Da slušaš pogled, da razlikuješ um i razum. Tugu i setu. Mrak i tminu. Da ne zapadnem u...

Prošle su tek dvije godine suhe gorčine, noćnog nemira i pljuvanja u vjetar. I dalje sam ona ista frustrirana lakovjerna budala, željna nedostižnih osjećaja i praznih obećanja. Svaku večer sjedim na onu našu slamnatu stolicu, buljeći u prodorno ništavilo i paleći cigaretu za cigaretom, razmišljam...

Mislio je da nemam dušu. Gledala sam ga kako ustaje, navlači pantalone. "Idi već jednom", mislila sam u sebi. "Ovo je za tebe. Hehe." Namignuo je. Nije me zanimalo gde ide. Nije me zanimalo ni odakle je došao. Samo je morao da ode. Ustvari, trebalo je da ja odem. Na...

Probudila sam se kao drvo. Mlado, tek izniklo drvo breze. Mesto ruku kojima sam do juče mogla da mašem, držim, nosim, pišem, porasle su mi male grančice prekrivene sitnim zelenim lišćem. Mesto nogu, osvanula sam sa tankim belim stablom koje se njihalo na mom prvom...

O, ti Nekad voljena Do srži Do svemira I još gore U nedogled Da li se prisjećaš naših jeseni Hladnoće i sivila neba, topline i šarenila naših duša Sigurnih koraka i ulica koje smo noću obišli Sjećaš li se Zagrljaja koji su obećavali A uništili smo ih skupa ti i ja Jedno drugome smo željom za životom ruke polomili Ja sada...

Razmišljam da započnem priču o sebi. U ogledalu vidim lik koji uopšte ne poznajem. Pitao sam se, hoću li ikada u nečijim očima probuditi energiju, radost duha i samostalnost svakog novog koraka?  Imao sam pravo na to da se pitam, isto tako previše straha da...

Isuse, majko, bilo je užasno, stajao sam tamo kraj jebenog stroja za pranje suđa, a suđe je samo dolazilo i raslo pred mojim očima, kao da se povećavalo kakvom magijom, i ma koliko se trudio sve oprati na vrijeme, nisam stizao oprati ni pola do...