Ona nikada nije razumela moju potrebu za pisanjem i razbacivanjem nekih nebuloznih stihova proizašlih iz bunila usred pijanih noći ili očaja koji se često javljao kao savršen paravan samoći. Tada sam znao kao drogiran vikati njeno ime razočaran, tužan, ili možda samo slab na lepotu kojom me nikada nije počastila. Ona nikada nije pokucala na moja vrata osim u snovima iz kojih ne izlazi, ne izbija, kojima caruje, i sve čari svog šarma nesebično daruje. Ona nikada neće saznati da su...

Anarhijo u meni, ne budi nikako ono što jesi, i stavi me na dno mene samog. Ne podivljaj, ne vapi, kad ti kažem da to nije radi lepšeg osvajanja vrhova, niti radi spoznaje i saznanja. Samo se utišaj, ja znam zašto, to je dovoljno, jer ti si moja.   Ne želim da...