Gledajuć' nebesa, pomislim kako je gust i predubok mrak kako nema kraja ništavilu i kako mrtvo asteroid pluta a čovjek čeka k'o glineni golub zarobljen na mokrom komadiću zemlje. Ne pomislim, na primjer kako beskonačno daleko gore vatrene zvijezde i njihovo svjetlo kao nježno milovanje pada na kožu i oči, niti se sjetim kako igra kosa polarne svjetlosti nad ledeno hladnim bijelim tepihom Skandinavije. Ne brojim sazvježđa ni prstene Saturna ali...

04 decembra, 2018 /