On je sam. Prijavio se jedne večeri, Za svemirski program “Exodus“, Kako bi konačno bio bliži dodiru Makar jedne zvezde. On je sam. Stvarnost je osećaj lima na koži što se vuče Stvarnost su stakla, ogledala Klikeri. Stvarnost je čak i pokvarena govornica Na stanici trole 29 kada je poslednji put Video ženu koju je sanjao, Jako, jako...
Gledajuć' nebesa, pomislim kako je gust i predubok mrak kako nema kraja ništavilu i kako mrtvo asteroid pluta a čovjek čeka k'o glineni golub zarobljen na mokrom komadiću zemlje. Ne pomislim, na primjer kako beskonačno daleko gore vatrene zvijezde i njihovo svjetlo kao nježno milovanje pada na kožu i oči, niti se sjetim kako igra kosa polarne svjetlosti nad ledeno hladnim bijelim tepihom Skandinavije. Ne brojim sazvježđa ni prstene Saturna ali...
Volim nove početke. Skriveni u čauri, samo odjednom zalepršaju pred našim očima, kao i leptir svojim šarenim krilima, i natjeraju nas da pogledamo u njihovom pravcu. Jave se obično kad smo na izmaku snage, kad nam je svega dosta, kad nas guši jednoličnost, kad dan postane...