Sinoć sam videla najtužniju osobu sa najveselijim Pertini paketićima u rukama. Osobu na ivici suza, pred bezdanom ko zna kojih muka, sa najšarenijim kesama i mašnama koje sam ove godine videla. Videla sam sve majke koje nemaju kako svojima da pruže najbolje. Sve žene ovog...

'13. Znaš li da ovaj dan miriše na stari hrast? Ne znam zašto, ali miriše, osećaš li? Sećanja su čudna stvar, oblikujem ih godinama, seciram i kratim, ali mirisi, oni ostaju kao prirodni teleport protkan rečima. Kao pažljivo istkana paukova mreža koja će se zalepiti, koliko...

Čemu hvala, pa ništa nisam uradila. Nikad to nisam tako posmatrala; čini mi se da je sve ono što sam htela i naterala sebe da zapamtim isparilo brže od kapljica vode koje po dečijoj navici tresem sa ruke na vrelu ringlu. Stvari se kod mene...

Pre, recimo, dve godine, u nemogućnosti da izađe na kraj sa mojim konstantnim vaganjem između Reći i ne reći, veoma dobra prijateljica postavila mi je pitanje koje se uvuklo u svaku poru mog života i budućih odluka. Šta je najgore što može da se desi?...