Kad fališ, nije to onako, kako bilo ko drugi nedostaje. I duhovno, i mentalno se uranjam u procep, koji si za sobom, u meni ostavio. Pa hodam, sa rupom u grudima. Imam utisak, da je toliko velika, da kroz nju, na ulici, gospodin iza mene, pozdravlja komšiju, koji mu ide u susret. Osećam, kako vetar duva kroz rebra, i suši mi pluća, steže...