Ostavila mi je Maslačke pod prozorom Junskog dana U 16:35, Rekla je : "Oni su sloboda" Dok ih je ređala u moju kosu I pravila se da ne razumije, Da sam slobodno Izabrao nju. Slušao sam Kako govori poeziju, A ona bi do jutra Slušala mene, Naslonjena na puku slučajnost Melodičnog udarca Čaše, o čašu, Duše, o dušu, Riječi, o riječ. Nosila je smiješne...

Ja bih ostala kraj tebe Da Satiri nisu umješali prste I sipali mi u krvotok Kapljicu preostalog vina I da ti, Sa najsvetijeg mjesta Na našem prljavom Balkanu Nisi poslao pismonošu Djetinjstvo da mi sruši.   O, kako bi samo To bila divna greška, Da se mastilo prosulo U moje oči Umjesto na papir, Jer tada ne bih vidjela Koga sam...

Kada na kraju osvrnem se vjerujem da izgledaću kao put kojim sam tako često hodala i po njemu bacala svakojake misli, svakojaku sebe, i taj put biće krug od omiljene ulice do moranja i nazad. Kad osvrnem se. I vjerujem da ovo bih najradije rekla tebi u nekim kasnim satima od vina, ne izgovorivši nijednu riječ, u sobi...