Konačno se dogodilo. Poubijali smo se. Sada, kada se u mislima okrećem prošlosti, nisam siguran kako, niti kada. Jednostavno smo se istrebili. Spontano, neprimetno, bilo nas je sve manje i manje. Ubijali smo se kao zveri. Ne, grešim...

Dan polako ustupa mesto noći. Ulične svetiljke se pale, ptice prestaju sa pesmom, psi lutalice izlaze iz svojih skrovišta i počinju tumaranje bez cilja. Sa kačketom na glavi, podignutom kragnom i naočarima za sunce, opezno koračam ulicom. Vrtim se oko svoje zgrade. Pokušavam da primetim...