Posle te sahrane gavrani su puzali nebom poput meduza. I čovek je nalik na krabe gledao ka vodi kroz koju nikad neće moći da pliva. Zvona ispod mog kreveta potvrđuju da tamo dole nema ni babaroga ni čudovišta, to su napadni, usaglašeni zvukovi naših prethodnika i sledbenika. To je pogreb živog trenutka u zamenu za ostatke krvi. I svih planeta što je zaledila...

Nakon dugih i teških zima, konačno vidim vedro nebo. Sunce što se tako vješto mazi sa beskrajnim prostranstvima iznad naše glave. Tamo se desio ozbiljan poredak, neko je odlučio da mijenja raspored oblaka i na taj način ih sve pošalje na jedan prinudni godišnji odmor....

Pitala sam se ponekad kuda su vodili svi oni putevi kojima nisam pošla. Stoje li prazni, napušteni, neiskorišćeni, jesu li (za mene) zauvek zatvoreni? Kakve li su mi sudbine čuvali? Danas znam da je pametnije da se pitam zašto sam odabrala staze koje jesam, ili tačnije, zašto...

Volim te Begi, u foajeu starog hostela. Ispod soba, svih onih ljubavnika, koji nikada nisu čitali, ove stare pesnike. I koji se vole, realnije i strastvenije, nego što ćemo mi, ikada umeti. Volim te više od ovog esspresa, sa toplim mlekom. Kojeg ispijam, uvek posle osam, uz cigaretu. Ti se tada vraćaš sa posla. Mahnem ti kroz prozor kafea. Uvek otpozdraviš. Ponekad...

Znaš šta? Šta? Sigurna sam u to da u ovom trenu ne postoje dvije osobe koje rade ovo što mi. Šta mi radimo? Nasmijala sam se gledajući se u njegovim očima. Prešutila sam mu odgovor. A odgovor je bio da se volimo. Svakako ga ne bi priznao kao tačan....

Ostani! Rekao bih, "ostani" Svake noći u 2:30 Kad mi se njen lik Zaglavi između jave i sna, Pa mogu da je gledam Dok se krije Iza bijelih paravana I šeta slutnjom, k'o trotoarima. Dodirnuo bih njenu sijenku A zatim lagano, Tiho govorio Koliko se kajem Jer nisam volio Moskvu, A danas bih evo, Tako mi mjeseca Crveni trg na njenim...

Ana je imala sedam godina kada je na poklon dobila pozlaćeni kavez sa dve šarene ptice u njemu. Ptice su bile vesele i živahne, poskakivale su i cvrkutale po ceo dan. Razlikovala ih je po tome što je mužjak imao crvene obraze i kraća perja...

Mogla bih obuti najbolje štikle  I zakoračiti u život bez tebe Njihati kukove u svilenoj šarenoj haljini I buditi čežnju nepoznatim muškarcima Mogla bih ti se svetiti za svaku suzu i ružnu riječ Natjerati te da stojiš ispred ogledala i šamaraš se Mogla bih pasti u zagrljaj nekome divnijem od tebe Pa...

15.03.2013. Nema te. Kad otvorim oči, nema te. Nema te, i...

Ko su ti ljudi iz arhive? Da li i u njima spavaju devojčice, one sa velikim mašnama u kosi ili one druge, kao ja, čupave i sa naočarima, one koje su oduvek htele da budu automehaničarke ili čudni, dobroćudni pisci? Da li u tim arhivama ima...