U deveti mesec sam bila kad u manastir se uputih. Kud ću, šta ću, stomak do zubi, otac me iz kuću izbacio, a ovaj moj opet neće ni da čuje. Veli, će se ženi s drugu. Njegovi dogovorili. Veli, neće svoje selo i familiju da...

Skupljali smo se na trećem spratu zgrade radničkog univerziteta, u svečanoj sali. U doba komunuzma, taj prostor se koristio kao večernja škole za odrasle. Sada su tu bili sastanci anonimnih alkoholičara i narkomana. Dakle, finog sveta. Razglabali smo o svojim problemima, glumili da nam je...

Oduvijek sam želio postati mornar. Sanjao sam o uzburkanom moru i pričama koje svakog pustolova čekaju u dalekim krajevima. Srce mi je čeznulo za svježim morskim zrakom, a pogled za nevjerovatnim prizorima na horizontu. Htio sam obići cijeli svijet i vidjeti što nijedan drugi čovjek...

Svakog dana od devet do dva, a onda i od šest do devet, stoji ispred ulaza u restoran „King“, smješten na najboljem mjestu na Stradunu. Odjeven je u kralja i svi na to gledaju baš tako, iako bi i nevješt etnograf na njegovom kraljevskom odijelu...

  Krevet je veličinom odgovarao dječjem, ležali smo na njemu mlitavih tijela; kroz pore stana dopirala je mješavina mirisâ, uglavnom pohana piletina, ručkovi. Naslonila mi je glavu na rame i duboko udahnula, zrak je ispustila polako, izdisaj kao da je trajao minutama. „Joj, kako bih ti počupala...

14.novembar Stvarno sam upropastio svoj jadni život. Kada ti budem rekao kako sam se oženio, sigurno ćeš pomisliti das sam lud, ili ćeš čak zaključiti da nisam ni zaslužio da živim. Ni ovoliko sreće nisam zaslužio. Nisam poštovao ono što imam, olako sam odbacivao mnoge dobre...

Tihomir Files pripadao je malobrojnom krugu cijenjenih novinara s respektabilnim opusima, čovjek još u dobroj formi, sposoban, kako je sam često isticao i za nove izazove koji se kriju već iza prvoga zavoja i znaju biti iznimno opasni i zapravo uvijek nepredvidljivi, držao je u...

                                                                   „Ti zaklinjo si mene da se javim, Moj glas ti htjede čut, moj vidjet lik, Pa ganuo me duše tvoje krik: I evo me! – A sad grozom davim Zar natčovjeka tebe? Gdje je duše zov? Gdje srce što u tebi svijet stvori nov, Da nosi ga i gaji; dršćuć...

Prvo te otvore, potom spale okolno tkivo oko kralježnice, a onda stave vijke. Njih zavrću dok ne isprave kralježnicu koliko god mogu, a tek onda stave šipke. Mislim da tako ide. Ne sjećam se svih Heleninih riječi, ali sjećam se njezina lica, kose i crnih...

  Zadah napalma i sladunjavi vonj poluraspadnutih lešina već su se i u samo tlo uvukli. Kužni vazduh nimalo ne doprinosi oporavku od mučnine. Vetar je dobro usmeren, pa ipak je preslab da bi rasterao smrad uništenja i smrti. Možda je tako bolje, pomišljam, vetar ume...