Priznanje
Memljiva soba i nečujni zvukovi, lagani, spolja, jedva dopiru. Koprcam se na neudobnoj fotelji, čije udubljenje željno iščekuje da me i u celosti proguta. Iz pomenute žablje perspektive, krajičkom oka posmatram na pola pocepane hartije, požutele od čekanja i iskrzane od dosade. Strah i sumnja...