Memljiva soba i nečujni zvukovi, lagani, spolja, jedva dopiru. Koprcam se na neudobnoj fotelji, čije udubljenje željno iščekuje da me i u celosti proguta. Iz pomenute žablje perspektive, krajičkom oka posmatram  na pola pocepane hartije, požutele od čekanja i iskrzane od dosade. Strah i sumnja...

Persefona je bila lijepa kćer boginje Demetre, koja ju je toliko voljela da ju je krila od svih udvarača. Onog dana kad ju je oteo Had, bog podzemlja, Demetra je bila očajna. Nije mogla živjeti bez svoje kćeri, pa je zamolila Hada za kompromis. Tri...

Pošten čovek bi se sit ismejao svakom ko zalazi po kafanama u mrklo i ledeno doba noći. Možda čak i ludom ili glupom, nesrećnom, jer samo oni imaju pravo u kafani, na dnu čaše, utehu da traže sedeći pogrbljeni za kariranim stolnjacima. Ostala većina rmbači...

Uvijek sam se pitao odakle sam potekao i gdje pripadam. Kad sam bio još u pelenama govorili su mi da su me donijele rode, a kad sam malo odrastao rekli su mi da je za moje postojanje odgovorna ševa. Koja je uopće razlika? Je li...

Ne sećam se tačno kada sam počeo da se gubim. A kad kažem da se gubim, ne mislim na fizičko gubljenje. Bar ne u početku ove priče. Reč je o tome da sam u nekim trenucima, iako budan, prestajao biti svestan sebe i svega oko...

Dok smo tog popodneva šetali, uživajući u decembarskoj toploti, mučile su me neke misli o smrti. Prekinula sam prijatnu tišinu pitanjem: -Misliš li nekad o tome šta bude posle smrti? On je izgledao potpuno zbunjen. -Pa i ne baš. Zašto bih mislio o tome? -Zar te ne muči šta...

Zid, kameni, širok i ravan, jedinstvena izbočina kao jurnula napred iz reda kamene ograde duž šetališta, a stene ispod. Verovatno je nekad neko započeo nešto da zida, pa odustao ili mu ponestalo para, kao što je i u mojoj zemlji običaj. Ali ostala je ploča...

Gospođa Vedrana je još uvek u postelji, iako je letnje jutro već odavno osvojilo njen neveliki stan. U poslednje vreme imala je sve manje volje da ustane. Vrućine i vlažan vazduh oduzimali su joj i onu mrvicu snage preostalu posle loše prospavanih noći. Zurila je neko...

Ono što mi se kod tebe ne dopada je što dugo traješ, a veoma  ograničeno i nasumično. Postojiš objektivno, osjećaš subjektivno, ubijaš posredno. Dopada mi se što si tu jer si sve, iako apstraktno, mada donekle i konkretno (ljudi su hiroviti i zahtjevni). Ne prija...

U tu ćeš priču ući samo ako se odgurneš dovoljno snažno iz svijeta kojemu ne pripadaš, iako te sve te godine držao u šaci. Ući ćeš baš tamo gdje te jednom dovela velika i topla Ruka kao vjerna pratnja u svim tvojim djetinjstvima. Prepoznat ćeš...