Uđi u sobu Nasmejana i Protresi Svoju mokru kosu, Uđi i Unesi sa sobom Malo južnog vetra, Malo Blagog Sunca, Puno Peska, On je svuda Po tvojim Vrelim stopalima, Tvojim Vlažnim leđima, Našem Belom balkonu Na kome si do sada Brisala svoju Potamnelu kožu I svoje Osoljene usne, A onda me Pozvala i Kroz belu zavesu Poljubila. Uđi, Unesi želju sa sobom, Donesi Omamljeni dan na plaži, Odraz Galeba u oku, Pljusak Talasa po licu, Donesi Slobodu beskrajno plavog I poneko Znatiželjno jato Malih...

Ako te pitaju nekad Neki daleki ljudi O meni Reci da nismo previše reči potrošili na proleće I da nije isto kada ćutke pijemo čaj Trošimo samo disajne puteve I sve druge puteve Kao onaj put Put za nigde I ako te pitaju koja je moja boja Reci da je to ona uz koju rastem Ona...

Svako ima svoju Marinu, Koja spava u nekom žarištu sreće i Koja dođe u snu, mahne kao u prolazu, Dok ti ćutiš, sa repertoarom riječi Koje java nikada nije čula. Svako ima svoju Marinu, Onu kojoj svake noći dodijeli Glavnu ulogu u svom komadu Koji čeka na premijeru. I svako ima ono mjesto, zgradu...

Budi tu, i kada ja više ne budem tu. Kada se izgubim, zalutam u nekoj staroj ulici, među rustičnim fasadama. I celu noć ostanem zagledana, u visoke prozore, na sobama obasjanim lampama. Budi tu, i kada ti kažem, da te ne želim tu. Jer znaš da je to, moja najučestalija laž. U koju odavno, više ni ja ne verujem. A...

Ti, koji si toliko mlađi od mene Ti si dečak u telu odraslog muškarca A ja sam starica u telu mlade devojke   I mi smo se našli jedne večeri druge večeri treće večeri prvog jutra   U tvom stanu, U tvom krevetu. Svitalo je, Svirala je muzika, Tvoje ruke su oko mene.   Grlim dečaka, A ti grliš staricu sa okorelom dušom. Greješ...

Potraži me u proleće Kad sve se budi; Jedina spavaću ja; Lako je krvariti o svetu Kad znaš da ta krv neće izliti o tebi. Teško je tražiti sreću među osmesima, Lako je o sreći, po nešto, uz osmeh ubiti. Potraži me u proleće Kad svet stasa u rasplamsalu se decu; Gore sam stvari...

Vrati mi se tako prošlost s vremena na vreme. Stane na trem ispred kuće, malo se šunja da izvidi situaciju pa pokuca na vrata. Tiho, nečujno, pa sve jače i jače. Da znam da je došla. A kako i ne bih. Prepoznam je po mirisu, po bojama,...

- Ne postoji u svetskoj književnosti neko ko je ostao dosledan tom lirskom od prve do poslednje strane. Crnjanski je poezija. – rekao je. Ona ga je slušala. Te večeri je razgovarala sa onim drugačijim muškarcima. Sa onima koje vredi slušati. Sa nekim muzičarima i umetnicima....

Opet si tužna. Ma nisam. Jesi, ajde reci. Neću, reći ćeš da preterujem. Ajde, čekam. A samo mi se plače. Mnogo. Pa što ne plačeš. Pa ne mogu. Pa i ne treba. Mlada si, lepa, pametna, imaš mene koji te volim, šta ćeš više od...

Prolećno spremanje. Keva sprema terasu, ja spremam ispit. Ona đubre tovari ispred vrata, ja ga nosim. Ona komanduje, ja kuvam. Čitam i ljuštim šargarepu. Pamtim opise junaka po bojama i oblicima povrća, tiho šapućem ili vodim unutrašnje monologe. Mama se ne obazire na to. Više...