Memljiva soba i nečujni zvukovi, lagani, spolja, jedva dopiru. Koprcam se na neudobnoj fotelji, čije udubljenje željno iščekuje da me i u celosti proguta. Iz pomenute žablje perspektive, krajičkom oka posmatram  na pola pocepane hartije, požutele od čekanja i iskrzane od dosade. Strah i sumnja...

13 maja, 2016 /

      ~ UZIMAM KIST U RUKE SVOJE ~     Uzimam kist u ruke svoje, Po sivom platnu neba Šaram dugine boje. Uzimam kist u ruke svoje.   Crtam zlatne sunca zrake, Brišem opalo lišće, maglu, Kišu i oblake. Crtam zlatne sunca zrake.   U osmijeh razvlačim tužno lice, Robu brojeva i bića Crtam krila ptice. U osmijeh razvlačim tužno lice.   Životu ponovo...

09 novembra, 2013 /