Nismo se mesecima čule. Bude tu poneka poruka u sandučetu i zamišljene kafe u nekom retro kafiću. Razmenimo fotke sa nekih bitnih dešavanja. Tome prijateljice služe. Da znamo da postoje. Jednostavnije je bilo družiti se kad je jedina obaveza naučiti deset stranica iz udžbenika psihologije,...

Na sedmom spratu sive zgrade, u centru grada, između autobuske stanice i zelene pijace, svakodnevno se raščupava punđa nestašne smeđe kose jedne Laure i svakodnevno se stiljivi pogled pomalja ispod trepavica. Viri kroz naočare, i kroz prozor. Svakog jutra dok čekam autobus, Laura se već vraća...

Takvim sjajem može sjati ono što je prošlo sad. Piko me je pitala koliko smo to proživele života. Odustale smo od brojanja. Valjda je to uvek tako kad sve što doživiš stvarno proživiš. Posebno ako je u pitanju hormonska nejednačina. Olga, Nora, Piko i ja smo još malo...