Konstitucija praznine
Dotakao sam prazninu njenih hladnih,crnih ruku. Nije me zaplašila. Njene ruke su bile moj dom, a dom nikad nije stran i gorak.Iako njen pogled nije bio usaglašen sa ledom kojim sam bio opijen. Zastrašen, rasut poput raspuklog stakla. Prolazio je kroz mene, kroz hodnike mojih...