Njena je koža mirisala na lavandu i uzdah zemlje natopljene kišom. Na korice tek raspakovanog ljubavnog romana i drvo procvalih trešanja na zavičajnim livadama. Po njenoj koži sam noćima lutao kao neistraženim predelima tamo negde između vrata i ramena gubeći se u lopaticama koje su skrivale izvore njene, rosom natopljene duše. Na njenoj koži sam tražio mirise detinjstva zrelih žitnih polja i dunja kojima me je opijalo svako jutro dočekano i ispraćeno ukusom njenih modrih usana. Njenu su kožu sanjali mnogi neiživljeni klinci nakon pijanih noći u nadi, da će je posedovati i prisvojiti i...