Postajem voljeni pokojnik što više ne ratuje sa životom. Očajno raspoloženje pokriva um, podivljala surovost suši utrobu, grebem sa presušenog dna vremena. Izuzetni su samo trenuci mržnje, a redovni sivi, otrovni horizonti. Sumorna je moć nerodne duše moje dok strepnja hoda po trulom srcu, a pesak očaja pokriva istinu, misli postaju tiha vojska kraja sudbine. Predeli ljudskog...