Vremena prolaze po tuđim krevetima Navikla na sopstvenu ustajalost Koja se meša sa nečijim sladunjavim parfemima   Nekako s proleća Ne sećam se zime, Prošla je u magli i neznanju Previše hladne reči nisu se urezale u spore mozgove   Nekako s proleća Lepo je prizivati neke slatke plodove Sanjati neke lepe ljude iz oblaka Shvatiti da...

Pod rukavima nosimo Gomilu raspršenih dodira, Tragove tupih noktiju I istrulih ugriza; Na laktovima ožiljke Pale mladosti.       Preko zapetljanog jezika Treperi težak zadah, Skriven iza lažnih osmijeha I riječi uklesanih u Reljefe krvavih koljena.       Hoće li neko da nam Kaže zašto ne vidimo Početak ovog sna, Kraj stvarnosti, Ni svijet ispod dna?       Tek prsti će tiho isjeći Svaki čvor u nizu Dok ih...

Kad na smrt pomislim Sve je pero I osmeh je srp. Pa mi ruka, U mislima već krvava, Hitrošću odgovara; Prste ulepljene Niz želju provlači I život pred nogama S ushićenjem bi da otklanja.   Kad pomislim na smrt Lako mi je da te nosim Na leđima moje noći; Sve je svetlo Pred potrebom mraka I sebi postajem tek trn Zarijen u...

Jednom sam radio u jednoj od onih IPS knjižara koja nije baš samo knjižara mada, nebitno.   To su mesta u kojima volite da razgledate stvari i sve je lepo i čisto i kvalitetno ali retko šta kupujete jer je roba prilično skupa.   Plata je bila slaba. Opet, tada mi je bila dovoljna.   Bio sam potrčko, prodavac stranih časopisa nosio...

Ranije ovuda nisam mogao da prođem, sad sam se tu sklonio jer je moja postojbina izgubila svog snevača. Ne razumem zapise na odlomcima koje sam pratio, ni da li je ovaj dolazak istovetan prethodnim: sve će razrešiti vreme kada se ponovo uspostavi. Vazduh ovako teško pada kad iščezne stablo koje ga je držalo, tamo...

Pročitati odmah Poslednje 2 stranice romana Poslednji odeljak priče Poslednju pesmu u knjizi pesama Poslednji stih pesme Odmah raščarati pretpostavljenu Dragocenu poruku Misao zapisanu komadićem Crvene zemlje Na papiru koji miriše na kokos Smotanom i stavljenom u zelenu staklenu flašu Puštenu u talas kada krene da se povlači Ka liniji U zoru kada sviće Mesec I počne da svira...

  Čuh ti glas, govor drugog ja. Drhtim dok slušam odzvon svoje žice iz zanosivo prenosivog grla. Prikaza mi stas, što pokret tijelu da. Zamazani pogled od poveza više ruku tvoj korak u mojoj stopi strlja. Podari mi strast, poklon drugog ja. Uplašena od sebe da uživa u tebi neodjevena istina presvlačaje prlja. Posluži mi slast, što ukus umak da. Nikad zasićen u sladu upornost grize...

Bojim se Posrnulih sena Olupina na zidu Mrve pod nogama Nikad prigušenih zveri Ispod kreveta;   Deteta Koje cigaretu pali Želje da ubrzam život, Činjenice da možda i hoću.   Bojim se Vragova na prsima meseca Dok po mom srcu Đavoli slobodno skakuću.   Bojim se Vode u očima, Žeđi u grlu, Boli Iako boli.   Bojim se mimoilaženja Rascvalog od zasićenja; Pitanja koliko je do zore - Kao da u...

Dugo, evo, ne mogu da Pronađem kvaku koja Bi mogla da nadvisi Svijet koji gledam kroz Korodiranu ključaonicu Zarobljenih dana.     Neka vrata su, znam, Prisutna zarad iluzorne Prilike da zakoračimo Izvan omeđenog postojanja Sličica na pokretnoj traci -     Vrata od krvi i mesa iza Kojih, zatvorenog pogleda, Virimo - krijući se od Vrtloga koji bi samo Htio da nas razbaca...