Tristo sjenčenja Pa dvi-tri tone ocrtanog hira Našvrljalo mene, lutku sa greškom, Jer promaknuo im na traci najbitniji šav; Nema konca na kojem bih se njihala Po naredbi volje Njihovih masnih šaka i papaka. Pa se ne hvalim slobodom, Jer svijet je mravinjak pun kukaca, A mrave izgurala 'evolucija' Ili tek ruganje potezača končića- Iza kulisa,...

Jednog dana stati Ne razmišljati Prelepo jednostavno ne brinuti Leći na sred trga i biti brod na mirnoj plavoj vodi Ne gledati prolaznike – oni ne postoje Pridružiti se pticama Leteti sa njima na velikom plavom nebu Uz zvuke klavira Biti slobodan Biti okean Velik i tih Biti nebo Veliko plavetnilo Biti čovek Biti svoj Opušten i slobodan     Autor: Darko Janković Fotografija:...

Oči plodova te dišu dok diskretno snevaš plivajući celibatom mnogobožaca. Mi smo ogrnuti ćutanjem omađijani strepnjom posuti vrelinom nakvašeni zorom mahnito obljubljujemo cvet...

Nevidljiva ruka je protresla suvenirsku kuglu u kojoj je zaspao naš grad, i po betonskom telu prosula belu sujetu decembra...

Objavljen je VII (sedmi) književni konkurs ''PEGAZ'' za 2015. Izdavačka kuća Književna omladina Srbije iz Beograda, 4.januara 2015 g. objavljuje sedmi konkurs za književnu nagradu “Pegaz” za 2015 g. Na konkurs slati neobjavljene rukopise ( pod terminom “rukopis” podrazumeva se neobjavljena knjiga u rukopisu; ne jedna priča...

Nasmijano sam rasijan, Razbacan Po vazduhu ustalasalom Od uzdaha Neopipljivog ukusa.     Sile koje me drže Na okupu se raspline, Pa se malo rasijem Po listovima Velikog platana Ispred njenog doma;     I po staroj lipi, Što plače, I kišu zauzdam Pa po svemu padnem! -     Svemir u krug zatvorim, I zvijezde u čigre Pretvorim, Da znaš...

Šetam tada junskim ulicama Kučeće zaostavštine ispuštaju te mirise Prepoznatljive za Beograd leti Bez vode Koje stranci udišu sa šajkačama na kosama Suvenirima ratnih istorija Koje koštaju dva evra u sezoni. Muškarci proždiru zadnjice uvijene u pocepanu prljavo plavu Teksas za najsmelije devojčice, Dok lečim namučeni stomak iza  ćoškaste crvene zgrade Pričaju mi lepe cipele...

Pauza za tišinu. Pauza za udah, misli i srce. Jedan minut tako vredan, Zov duše, tako čedan. Staneš i pogledaš: Kiša mazi prozore, Sunce ti greje obraze, Zelena trava boji misli, Sneg beli um čisti. Kroz sva godišnja doba Nađeš nešto lepo; Nešto vredno, čisto; Nešto tvoje lično. U svakom danu nađi lepotu; Zastani, osvrni se, razgledaj čistotu. Ne zapostavljaj...

Anarhijo u meni, ne budi nikako ono što jesi, i stavi me na dno mene samog. Ne podivljaj, ne vapi, kad ti kažem da to nije radi lepšeg osvajanja vrhova, niti radi spoznaje i saznanja. Samo se utišaj, ja znam zašto, to je dovoljno, jer ti si moja.   Ne želim da...