Htela sam da ti govorim kako je ljubav velika, da polovinu kosmosa zauzme. I sve komete i planete se zgurkaju u drugoj polovini. Zbog toga nastaju galaksički ratovi. Ili da ti objasnim, koliko je snažna. Da može vetar da uhvati, zaustavi talas, ohladi vulkan....

Ja sam krv Koja se proteže i teče U mojim usijenim venama, Žilama ukrašenim svetolikim bojama, Dajući dah života, Razarajući tokovima kapilara Koja se prostire u živopisnim putevima. Vatra koja sagoreva U najčistijim česticama, Razbijajući poslednji sloj neokaljane anime Koja proždire koru atoma...

,,Maktub", rekla je i više nisam znao odakle potičem, koje sam vere niti koga sam voleo pre, znao sam da postoji jedan grad, jedan jezik, da postoji ona i zapisano je: Ona je moja vera i svetogrđe, ona je moje napuštanje i ponovno rađanje, ona je ornament na zidovima iza kojih sam se skrivao, ona je...

Nauči me da isplivam iz nemira koji mi dolaze, govorim iako se tresem. Ti me grliš dok tonemo u brdo emocija, svesni da odavde možemo samo da se stropoštamo dole. Ruka ti klizi po mojoj butini, dok mi objašnjavaš ljubav u kosmosu, našu tačkicu...

Ti si mogao Ti si trebao biti Moja neizgovorena riječ ona koja se zaustavi iza brane od zuba i čeka trenutak kada će bijela Sezamova vrata da se otvore pa da potrči i svijetu tajnu otkrije prije nego li je tvoje usne na...

Ne znaš ti koliko ljudi poznajem govoriš mi kao da te ne znam svetski putniče smejem se dok te slušam tako te je lepo slušati osećaj je čudan budni smo ili sanjamo sve je potaman tvoj miris, cigare sunce što se probija tvoja blizina...

Onda su još stari znali da govore o vozovima. O kišama što su ih presretale, dok su odlučno preskakali žablju močvaru. Tu su oni tragovi stopala, što ostaju na ravnom kamenju kojeg je Bog osudio na prolaznost. Čuo sam da za neke ljude...

Kako da se objasni neobjašnjivo kad je i objašnjivo iluzija igra nerava i ideja poslednja nada spasa broda koji tone u zaborav A to nas plaši sve nas plaši kad nemamo kontrolu jer hoćemo a ne smemo želimo a bežimo i po krugu hodamo...

Volim ujutru kad ustanem da izadjem na terasu i posmatram. Prekoputa se gradi hram i ja ga sa terase jasno vidim. Kažu da nemaju dovoljno novca da ga završe pa je svaki dan sve manje radnika. Tu je negde približne visine kao osmospratnica u...

Ovog ću proljeća sa balkona da istresem kao prašinu prošlost pogrešne ljubavi i prijatelje. Prosut ću po sjećanju otrov i postaviti mišolovke da se otruju i ulove glodari koji su mi godinama grizli kosti i mišiće. Otvorit ću velike prozore ...