U tvojim očima Svoju lomaču Ložim Tvojim jezikom Mojom rečju Cvetamo Kosa ti preliva Ruka mi brani Poplavu Svoja samoćom Ja svoj sam mnoštvom Prečesto I ti si smrtna I ja sam smrtan Smrtnici nismo Oboje Autor: Predrag Milovanović Fotografija: weheartit.com ...

Pišem ti, draga, pišem U neke puste sate, Lažnim imenom te zovem Al' ti znadeš da je za te, Pišem ti, draga, pišem Dok mjesečina noć obasja, Čas si kraljevna, čas seljanka Nekad Selma, nekad Asja, Pišem ti, draga, pišem Čuvajuć' ti identitet, Jer previše me toga prati - izrod sam i delikvent, Pišem ti, draga, pišem To...

Ostavio si telo, u mome telu. Gde god da krenem, za tebe zapnem. I sve jače, na kolena padnem. Ni da vrisnem, ne stignem. Neko drugi, sa tla me podigne. Misleći, da će da me sustigne. Ako misli o tebi, prestigne. A ja hodam. Samouvereno pravo. Ne obazirući se, da li je sveže krvi, na sasušenoj ostalo. Dok mi se, o želju za tobom. Opet, ne saplete...

Možda je stvarno sebično to što od tebe tražim da me zagrliš kada počnu oluje. Da zaboraviš na sve živote koje si živio prije mene. Ili kada od tebe očekujem da u meni vidiš emocije, među njima prepoznaš tugu i izmamiš mi osmijeh. Što očekujem da čuješ sve te...

Nije bilo uzvraćene ljubavi u tvojim povratnim pismima. Pišeš mi da je svet još nekako ceo, da se oporavlja, da živiš u zemlji povoja, gde glas se naroda još za utišane čuje. Pišeš mi o propalom suncu niz februar, da je +18 gde je lani ležao sneg,...

Podigni uvis ruke, Neka svet vidi kako od nas ne ponosiš ništa; Lak ti je korak - davljenik sam na obali suze, Uhvaćen za slamku - što u obliku prašine, vratiće mi vetar. Podigni ruke uvis, Jer reč drugih pada nožem na moje; Na skupini pseta ove kosti lome, A odneo ništa...

Može li duša, da se zakrpi? I ko to još, dušu krpi, kad ne krvari? Može li izrečeno, da se u grlo, nazad vrati? I je l' sve pogrešno, ako ishitreno, uradiš? Ne veruješ li, nevernome, da će se na vernost zakleti? I nesrećnome, da sreću, nije imao čime da plati. U reč, da ti se lažljivac zakune. I kradljivac, neprimetno, dušu u šake uzme. Pa kao...

  Zamišljen slušam planinski vjetar Koji nas nosi i spaja nam niti, Po prvi put samog sebe ne pitam Kako ću dalje i što će se zbiti, Nije vrijedno ljubavi, bola To su tek samo prošlosti sjene, Da je bilo pravo i sveto Još bi i danas bilo uz mene, Pomislim često na ona...

Pesma koju sam pisao u srednjoj školi na pismenom zadatku iz matematike. Profesor mi je dao dvojku uz rečenicu: "Da mi je neko rekao da ću dvojkom da ocenim pismeni zadatak iz matematike u kome nema nijedan jedini broj - ja bi ga ubio". Tišina U katakombi stečenog...

klinka si i mudra žena nacrtaš mi suštinu života za par minuta na računu iz kafića tvoja sreća - opijum tvoj bol - obruč oko mojih grudi hraniš ptice svojim mesom sahranjuješ ljubav pjesmom tražiš se bez straha brutalno otkrivaš svijetu svako svoje Ja. ti ćeš nas spasiti ili ubiti nije važno strepnja je slatka olujna si a mir s tobom neprocjenjiv sanjam nas i dalje ponekad srećne smo. Autorka: Marija Vujošević Fotografija:...