Pljujem sve neizgovorene reči Kao dete svoje zalogaje. I bacam ih ispod stola, U tišini, Kad niko pored ne može da vidi Da mi naširoko, Uzduž i popreko, Nedostaješ. Pijem sve tebi prećutano, Nešto progutano, Nešto ispljuvano, Ispod stola, U tišini, Kad niko pored ne može da vidi Da mi naširoko, Uzduž i popreko, Nedostaješ.   Autorka: Elena Ederlezi Fotografija: weheartit.com ...

Kako ti ide zaboravljanje? Pitam da znam pa da se ugledam na tebe. Samo tebi je sigurno sporije i teže. Jer moje tijelo je kao svi zakoni prirode, ono što se nauči i pamti sve do demencije. I kada se probudiš u pola noći znaš raspored benova na mojim ramenima. Da...

Kad sam ja bila velika napisala sam ti pesmu Za rođendan Tebi kojoj je nos uvek u knjigama Poklonila sam ti slova Samo tvoja   Kad sam ja bila velika Napisala sam ti pesmu Jer kroz priče ti si već celi svet obišla I kroz pesme dušu za života nahranila Maštu svoju bajkama si obojila Red je bio...

Sećaš se Kneza Miloša? Kod broja 23, na trenutak zaustavljenog kosmosa. Februara, hladnog vazduha, ranog dolaska proleća. Sećaš se? Tvoj zagrljaja, iz univerzuma ukradenog komada. Prolaznika, njihovih utišanih koraka. Nečujnog proticanja saobraćaja. Sećaš se otkucaja? Preklopljenih grudi. Na leđima stegnutih šaka. Ritma udaha i izdaha. Sećaš se vetra? Mirisa grada. Umornih stopala. Stajanja. I čekanja. Da se srca raskače. Dok u grudima stoje naopačke. Sećaš se odlaska? Hodanja unazad. Neizvesnog povratka. "Javi se...

  Bio je kasni februar, dvadeset sedmi, kada je na svet došla malena devojčica, karakteristična po svojim ledeno plavim očima koje su, iako kod tako male osobe pružale osećaj pomešan stravom i letargijom. Isti dan je porodica na poklon za rođenje dobila od jednog francuskog slikara...

Ovo su reči za umorne. Ovo su stene od magle. Ovo je zemlja od noći i milja, san za jagnje, čežnja za usne, smeh siročeta i plač nerodilja. Ovo su reči što noćas pišem, i sinoć isto, i sutra veče, neko mi, mislim, jedanput reče da ima negde u mraku reka, da svet se...

Ako se dogodi da ne napišem više nijednu pesmu tu ću odluku doneti večeras nešto iza ponoći u vidno pijanom stanju sit porušenih ideala izneverenih prijateljstava i noževa što se godinama zarivaju u moja leđa. Ako se dogodi da zaboravim ko sam, i zbog čega sam do sada ovaj život vodio to ću podeliti sa čitavim svetom u testament natopljen, crnim mastilom. Ako se dogodi da poželim da ugasim svaku emociju u...

  Roniti na dah, nasred okeana Zamaći, na tren, vazduhu I biti priča neprepričana U nemom uzdahu, u bučnom duhu Sanjati suludo, iskrvariti Biti kružnicom nemira I kosku smrti, do smrti, variti I umaći paklu okvira Goreti plamenom promisli Ćutati u hladu tela I voleti taj nosić pokisli Taj žar podno pepela Autor: Predrag Milovanović Fotografija: weheartit.com ...

Noćas kada gore Džamije, Katedrale I crkve, Noćas kad se ruše Iluzije o večnosti, Možda ovo bude, Noćas, Moja poslednja pesma Kada nožem moje srce, U mraku sačekaju ljudi I na prepad ove grudi, Raspore neznanjem. Možda umrem noćas Il’ živa večno ostanem Dok neki slučajni plamen, Noćas kada gore Katedrale, Crkve i džamije, Ne podseti da večnost Po iluziji samo traje. I ništa više. Autorka: Elena...

-Za poeziju je potrebna samoća. Pesnik nije timski igrač,niti će to ikada biti. On je okrenut sebi i svom unutrašnjem životu. On dolazeći do svojih personalnih,intimnih otkrića, često dolazi i do onih univerzalnih! -U poeziji nema takmičenja. Ukoliko glad sujete želite da utolite u poeziji nemojte. Pobede pesnika često...