OSTVARENI     Posle noći u kojoj smo Okusili buduću stvarnost, Moj strah kao Kazaljka pokazuje isto i Drobi se usled promena. Ne moram da oponašam Zatvorenim prozorima nevreme, Ako postojimo sa suncem Koje nam topi krov.       VARLjIVO LETO   Kada zatvaram prozor i vrata, Dom predaka drhti do rušenja. Kako već nastanjene kiše Pustiti da uđu?   Pokazujem da bih živeo Bar kao komad...

Gledam oko sebe pepeo prošlosti sneg sadašnjosti gledam oko sebe gledam u sebe sneg pepeo spira tragovi na licu ostaju na telu ostaju na srcu ostaju tanani, jedva primetni gledam oko sebe gledam u sebe snegom se umivam i odlazim da trčim sa životnjama divljim rođenim iz krvi i rana iz pepela i snega krik sa usana puštam da leti u susret suncu koje se...

Samlila sam razumnost i mogućnost da priznam ludost, istom mirnom rukom u vreli krik svog bivanja pomiješala, da bih dobila umiljat šapat - ispijen zen dovoljan za nova traženja, bez razočaranja; svijet je i dalje moja molitva. Puštam da me ispunja...

Istina je: život je prečesto borba i nadmetanje i možeš ga uporediti i sa jebenim američkim fudbalom: stvari se odigravaju brzo surovo je, sirovo i bolno pravila se često krše a publika je rulja koja traži spektakl i krv. Oko tebe je gomila budala i neko uvek želi da te sjebe drži što niže i u...

      Život sam provela ćeterajući o smislu istog sa starcima razbacanim po gradu, najčešće po parkovima. Nasađenim na polomljene klupe, pričali bi sa mnom o iskvarenim, mladim, digitalnim generacijama. I o tome kako su život proveli brinući o računima, ljutnjama prijatelja i egzistenciji. A trebalo je da žive. Život sam provela ćaskajući sa prijateljima uz gorku, jaku, uglavnom hladnu...

      Ljudi bezizražajnog lica Koračaju preko mokrih ulica, Svak' u svojim mislima Zanesen. Dalji smo nego ikad, I hladno je. Stigla je jesen. Autorka: Tanja Spasojević Fotografije: pinterest.com ...

    Ta je teza valjda nastala suđenjem bez prosuđivanja ( k’o i mnogo toga do sad ) zbog previše lijepih, a šupljoglavih, zbog barbica 21-og vijeka koje sigurno za sebe nikada ne bi rekle kako su samo lijepe ( Bože moj, one su u ogledalu i najpametnije! )   Ali usput se stvorio problem i sa druge...

UMETNOST JE SAMA PO SEBI DISANjE, ALI TEK KADA SPOJITE VIŠE UMETNOSTI, ONDA ZNATE KAKO JE TO ŽIVETI PUNIM PLUĆIMA. Nemanja Dragaš dobitnik je Vidovdanske nagrade na Akademiji umetnosti u Beogradu i laureat je više od petnaest međunarodnih festivala poezije. Najmlađi je član Književnika Srbije i...

U ćošku je, ceri ti se. Mrmlja: ne još zadugo, ne još zadugo. Ovo nije tvoj ili njegov horizont. Svi ste vi greške evolucije. Mutanti ultraljubičaste vaseljene. Ne huli. Upitaj doktora Spoka. Preživeće samo srednje tupavi. Nisi dovoljno poslušan. Ne vredi, salamanderi ne padaju sa neba tek tako. Reci sebi – pokreni se, Venera u...

    Praznina suva dušama vlada, karnevalski bedno životare, lažljivu sreću grizu gorkom neistinom obožavajući sujetu slatku, dok karakteri karavanima hitaju paklu. Kandžama svojim vuku čeljusti krvave, prtljag za laži nove, utvare hodaju, a trule, zlo za istinu uporno prodaju. Dimom truleži bolestan je vazduh, dani siromašni duhom gole bede. Jedina sloboda je istruliti do pepela u ehu vremena novog. Mrzeti...