Postaću voda. Postaću bistra voda I u njoj će se ogledati, A neće me vidjeti. Bježim im. Mijenjam se. Prestajem biti žena, Postajem pjesma, Tvoj jutarnji budilnik I miris jutra na neopeglanom čaršavu. Pretopiću se u sve što ne razumiju Jer nisu razumjeli moju vazu sa mimozama I neće razumjeti Кako život može biti Tirkizne boje, Кako život uopšte može...
Pišem ti da ti kažem da sam ti juče napisala pjesmu O tome kako lista drvo ispred moje kuće i kako baš mnogo može da stane U platneni ceker i moje srce Sigurno bi se smijala Jer je smiješno ja uvijek taj mišić uporedim s nekom od sprava iz fiskulturne sale Klati...
Ovdje vladaju zle sile, Vazduh je ovdje otrovan, A zemlja pusta. Jalova. Svaka cigla je sjeme zla, I ovdje oduvijek Tama vlada. U koji god kutak da pogledam Po jedan duh prošlosti Tamo se skriva I u osamljenosti svojoj Bolno jeca. I ne postoji ni jedno Lijepo sjećanje Za koje bih mogla da se uhvatim Kao za slamku...