Uštedeo sam za taksi i nešto sitno Došao, sačekala si me. Otišli smo u kafić, radila je tvoja rođaka. Tu je bila i tvoja sestra I drugarica, i njen dečko Svi smo popili kafu i razgovarali. Kasnije smo u prodavnici uzeli pivo. Rekla si – nećemo u šumu, izletište ili kraj reke Idemo...

Prošle su tek dvije godine suhe gorčine, noćnog nemira i pljuvanja u vjetar. I dalje sam ona ista frustrirana lakovjerna budala, željna nedostižnih osjećaja i praznih obećanja. Svaku večer sjedim na onu našu slamnatu stolicu, buljeći u prodorno ništavilo i paleći cigaretu za cigaretom, razmišljam...

Noćni klub polako se punio. Povukao sam se dalje od reflektora i svjetala. Mamurluk je bio opipljiv. Ljepio mi se za sljepoočnice i zatvarao mi oči. Odlučio sam izliječiti ga pivom. Žmirio sam kad mi je prišla. - Mogu li te zamoliti za cigaretu? - Naravno. Zapalila je i pogledala me. - Piješ sam...

  Pisac može da bude (relativno) dobar čovek Blag i ekscentričan Bitanga, džeparoš, ubica, samoubica Paranoik, egoista, zlopamtilo, ljubavnik Težak čovek Sve u svemu, nekako oštećen.     U stanju je da nabere kilogram marihuane Koju je slučajno zatekao na nekom polju I prenese je kroz pola države I da marihuanu pokloni devojci ili drugu Koji je ovisnik...

On je uvijek pričao da živi za to da mu naprave spomenik. Živjeće dugo, biće star i mudar. Imaće novca. Uradiće nešto veliko, ostaviće nešto za sobom. Kazao bi, često, da voli moju poeziju jer ostavljam nešto po čemu će me pamtiti… Unuci i stranci. Onda...

Vikendi umeju da budu opasni. Suočavanje sa sobom. Vremenom. Usamljenost. Samoća. Dodaj tome kišu Pravi pesnički, dilandogovski, noar kliše. Protok vremena. Starenje nas. Eto, tebe poznajem sedamnaest ili osamnaest godina Još od mladih izviđača A tebe jedanaest godina. Bio sam tu kada ti se u glavi začela ideja o bendu Nakon novogodišnjeg dočeka Tada sam te i upoznao. Bio sam...

Ne znam da li uspevaš da zaspiš kad poželiš meni više ne polazi za rukom. Noći delim na one u kojima mogu da pišem pesme I time olakšam sebi trenutke života I noći u kojima samo gledam tuđi grad. Zamišljam svoj breg i panoramu u recimo junu. Sada nisam tamo.. Volim da...

Petak je bio metal i pivo. I ljubav. Onaljubav koja ne prestaje čak ni kad svi gledaju u tvog  dečka koji nikog ne gleda i samo svira svoju nevidljivu gitaru, ili tako neki instrument, dok mu pridržavaš pivo i kapiraš da si popila više od...

Sinoć su zatvorili Dangubu. Sećaš se kako smo igrali uz Olivera Mandića? U stvari, ja sam igrala, a ti si mislio da sam lujka. Platio si mi piće. Koka kolu, doduše. Posle si pola sata brbljao kako to nije dobro za moju jetru. Kao da je onaj alkohol koji si sručio...

– Zapali i meni jednu.- govorim molećivim glasom uz onaj “neodoljivi” pogled. – Neću, rekla si da prestaješ. I ne gledaj me tako. – otima mi cigaretu iz ruke mršteći se. – Pa prestajem. Svakog dana. Po par puta. Odgovara mi jednim “pff” kroz zube i nastvlja da...