Devojko znam da svojim kosmičkim očima komuniciraš sa šumom kristalnim mirom oni hoće da ih podučiš kako se ovladava mačjom telepatijom da, osećam koliko slano zvuči potmuli plač u svitanju gorčine. Devojko voziš se iskričavim šinama po koloseku ludila haos, lokvanji i strah ukusa krvave čokolade. Devojko monsuni i meso su oko tebe isključi se iz te odurne priče kada uključiš šesto čulo. Devojko putena vetrometino nesputanog duha ne znaš gde...

    Ne vredi da me zoveš. Ja sam sva lepa mesta obišla. I videla prazninu. Čak i kad spustim glavu u šake, ona me boli. Neko će reći da je ovo ženska pesma. Ali ona ne peva kao onaj čovek posle rata. Ili peva baš kao on. Malo bele jutarnje...

    Ovo je pjesma o drugima koji su izašli napolje i sada izgledaju rasterećeno njihova lica liče na sretne završetke bez važnih životnih poruka bez glume Njihova lica su samo lica Bezbroj tih sitnica koje su ugravirane u mojim grudima ni večeras me ne zaobilaze Ne, nisam ovde da napišem kako da živim Padnem li Padaš i ti Svi padamo kao da nam je neko rekao da je tako bolje da...

Ti neki ljudi Koji prolaze kraj tebe I kraj mene prolaze I svi se okreću Očima prevrću Da l' se srame Ili stide Možda samo Drugovanja ne vole Ljudi ih Čudnima nazivaju A oni prolaze K'o da im to nije važno Kraj tebe I kraj mene A možda si baš Jedan od njih Možda sam i ja nekad Baš taj čudak Pa prolazim Ogledajući se...

Mesec je bio pun a veče lepo i pomalo sveže jedno od Onih večeri. U parku, u kućici, na drvenim klupama su sedeli: Marija (16) Milan (23) Nevena (18) i Kosta (19) Sedeli su za drvenim stočićem pili liker od višnje delili keks na meru i gledali u Mesec. Marijini roditelji su se razvodili Milanov otac se nedavno ubio jer je otpušten...

Tebi jedina, pred čijim hodom drhte gore, klikću trave tvojim nogama pogažene. Tebi, čije korake zemlja zove - božjim darom. Skromnu pohvalu pišem, dok na lice mi izbija vrelina. Od straha da neće izaći prave reči na balkon moje duše, da neće biti tebe vrednih, ni čistijih od ruku tvojih.. Ipak, usudjujem se! I već vidim da...

  Sneg je padao tiho Pahulje lebde kao i tad Mislih da ne može niko pokvarit sreću, doneti jad Plesali su u zimskoj noći levo-desno gore, više, niže sad. Plesali su i smejali se, igrali se i tad zasja lopta užarena donoseći licu smeh. Al'u srcu istopi zimsku bajku i noć stegnu sve u led. Na planini ti već likuješ, srce...

  Čitao sam o starim kafanama, slušao sam priče starijih ljudi, gledao sam ih u filmovima i pitam se da li su kafane zaista takve bile. Kažu da su se u kafanama razvijali svi bitni događaji. Osnivale se prve stranke, pisale pesme, vodile diskusije, trgovalo se,...

Bili smo u četvrtom osnovne i svi smo bili zdrava, lepa i negovana deca. Bilo je to "jako odeljenje", a ja sam bio jedan od boljih u razredu. Ta godina je bila jedno fino, detinje zezanje bajka, trčanje i šala. Sve nam je išlo od ruke. A onda je jedna devojčica sa lošijim uspehom na kontrolnom iz...