U lažnom pobožnom raspoloženju očajna utvara pritvornim smehom priziva samoprezir. Mržnjom se ugrađuje u večnost, kupa u beskarakteru, u očajanju postojanja pokušava da se smiri. Ne ume da se zaljubi u osmeh, u vreme, već u sebe, u hladan i zaleđen život. Saznaće ništavnost velikih ideja dok sluša poslednje otkucaje sopstvenog čemera. Shvatiće da je savršenstvo u bezazlenosti, a...