Onda su umukli. Beli stolnjak sa koga su do malopre poskakivali šareni porculanski tanjiri, uhvaćeni u vrtoglavom komešanju uvreda i psovki, sada sasvim prazan, ležao je kao duboki avetinjski jaz između njih. Poslednji rumeni zraci titraju po toj provaliji, šaraju joj pravilne obode, spuštaju se niz...