Večeras je duga noć, najduža. Noćas je tako daleko sve ono što nam istinski treba. Daleke su tuge koje umiju da nas razbiju. Tuge nam trebaju, da potražimo sreće. Trebaju nam spakovani koferi, dodir vazduha koji nas hladi više nego što treba. Izgleda da bih...

Lepota njena poražava običan um, oči govore ushićenjem rastvorenih suza, duša se trza u bolnom obaziranju, usne drhte pred nestvarnim bićem, svaki tren neizrecivom milinom vuče u ponor, a misli zuje samo o raskošnoj lepoti žene što je priroda možda i greškom stvorila. Takva lepota je savršeni zaborav, punoća postojanja što uzbuđuje vreme, talasa večnost...