Odlučila sam da te volim, Pa kako god.   Umorna od bježanja, Stigavši na isto mjesto, Shvatih da sve vrijeme Trčah u krug. Gdje nekad vidjeh samo Živo blato, Sada prelijepo drvo stoji Sa bogatom krošnjom U cvatu proljeća.   Bilo je to nešto kao Snoviđenje, Bljesak munje, Iznenada I odjednom.   Slomljenu i pokidanu, Vjetrovi me nosiše posvuda, I kad napokon Sakupih sve djeliće I od njih...

30 maja, 2014 /