A može li da te sakrijem od drugih? Pa da mi se ujutro  uvučeš pod pokrivač i nevidljiv me dodiruješ i ljubiš, Golicaš usnama umotaš u svoj zagrljaj. I  dok ležim okupana suncem na plahtama ustaneš i kuhaš mi kafu. I onda mi u susret lete dvije šoljice i kolač od narandže, a...

Izbegavam ljude i jutra, jer se umaram dok ih gledam, kako se muče, kako trče, u sud, autobus, na šalter, u bolnicu. Kada se probudim u podne ili kasnije, ćale mi govori: - nastavi da spavaš, sine, slobodno, dan je gotov. Sve obaveze rešavaju se do podneva. - To je sranje, pomislim, i lenjo odlazim u kupatilo, na tenane perem kosu, pišam, ili...

To je posebna sorta ljudi. Pre će patentirati drvenu peć (koja traje), nego poverovati da je moguće živeti u sreći (koja zaglupljuje). Ako problem ne postoji, oni ga izdejstvuju po hitnom postupku. Kreativni su. I dvaput više nezadovoljni. Jedna od mnogobrojnih mene pripada tom plemenu,...

Znaš li kako izgleda glina? Sirova, kvalitetna glina, braon boje, a ne ona kakvu kupujemo u knjižari kad nam zatreba za čas likovnog. Laiku liči na grudvu blata, potpuno bezlično i dosadno. Ali stručnjaku, majstoru, umetniku – vrednija je od grumena zlata. U njoj se...

Kad sam srećna – one su plave. Kad nisam – one su sive. Neko mi je jednom rekao da su kao voda. Ona prijatna voda na kojoj možeš da se održavaš i opustiš. Neko drugi mi je rekao da kad me pogleda, da je na moru.  Mora...

Otvaram oči i suočavam se sa užasnim bolom: prikovan sam šakama i stopalima o ogromno deblo. Da bi mi svaki pokret bio sprečen, vezan sam oko struka, prsa i čela. Ne uspevam da pomerim glavu i oteram muve koje me u rojevima saleću i grizu...

Podseća na probuđenu nadu, pojavljuje se iz vlažne zemlje kao ljubav divljeg stvorenja i samo jedne od boja duge. Cvet je iz ispucalog kamena, budi čežnju za belim snegom, ružičastih magli, čistih pogleda i hladnog vazduha. U mirisu takvom nestaje razum, kristalna ideja sveta pretvara se u lepršavost, dok misao luta o tome da svaku ljubav golica sloboda prisustva...

Mala soba i u njoj ti i ja. Kad kažem mala, mislim kuhinja, šank, krevet, radni sto i nazovimo taj ćošak WC-om. Veliki prozori kroz koje gledam kako izgleda život onih dana kad sam offline. Kad sam baš rapoložen, izađem na balkon na koji ne...

To je samoća koju nema niko To je glad koju ne oseća niko To je smeh koji ne čuje niko To je lice za kojim ne uzdiše niko To je pogled za kojim ne čezne niko Zbogom, moj lepi snu možda te neko traži mozda si nekome potrebniji nego meni ovde – sada, kao...

Ne mora uvek da se razgovara rečima, jer štošta može da se kaže još i rukama i očima. Kad ljudi pričaju, onda mogu lako da se posvađaju oko nečega, a ja mislim da se još niko nikad nije posvađao  sa nekim gledanjem. Zato je nekad...