Jutros su je pokopali Sveštenik je rečima Oljutio jezike Delije, ukopnici Prebaciše budake Preko ramena I odoše da je svete -Bolje u gradinu, snago Reče starac -Božiji je dan, đedo Odvrati mladost Sveće smo kupili U supermarketu Posvuda se čulo -Nemam sitno -Nije važno -Kusur? -Ma jok U pratnji sam joj šaputao -Sakrij se, beži Misliće da sam lud I prekide nas iz daljine Vrisak sina njenoga -Kako...

Godinu dana pre. Tada pišem o ljubavi. Ne znam ni sama gde mi je glava. Učim o lekovima za glavu. Bubam i ništa ne pamtim. Nazivam ga simpatijom, jer prvo ni sebi ne umem da opišem šta mi je i šta želim od njega. Celog života sam protiv veze u odeljenju, školi,...

Slušaš, posmatraš, osećaš, doživljavaš, proživljavaš. I onda suza. Ona tiha, najtiša. Ona bez razloga, što krije nebrojeno razloga. Skrivena, upijena, sačuvana u obrazu. Topla, dovoljno da zgreje; čista, dovoljno da isceli; živa, dovoljno da probudi. I znaš, kao nekada- kosturi ti ne mogu ništa. Kada si ih se ono uplašio? Nije važno. Kosturi ti ne mogu ništa. Zašto si strah tragično doživljavao? Nije važno. Kosturi ti ne...