Tvoj san je jedna pijana obala za sve moje mamurne ptice. Tamo su ljudi psovali suncokrete, a noć se zvezdala u lišću. Ne budi se, zbog onih ljudi sa licem od peska koje uvek pitam, u prolazu, koliko bi me volela da ti onog dana, nad modrim usnama Beograda nisu uzeli sluh za moja tri duga akorda? Od tada, ja imitiram loše naštimovani klavir. Ne budi se. Još uvek možemo da...