Srijeda je uveče I bojim se. Ona nije svjesna da upravo kreće U pohod na moju dušu. Njena vojska Poslije divljačkog marša Kroz moje biće Iza sebe će ostaviti Samo ogoljen skelet. Svjesno puštam da me pokori, Spuštam štitove i otvaram vrata Do sada neoborive tvrđave. Sa licem nevine djevojčice Ona znatiželjno ulazi I u meni zabija zastavu Koja predstavlja Početak...

Naši su dani već mrtvi rođeni bili; naše su buduće sreće već odavno prošle, naše su ruke, mrtve, nad mrtvim telima našim bdele i čekale da mrtva noć mrtvu zoru pobaci. Naši su pogledi zarijeni u zemlju -  iz zemlje iskopavali plodove mrtve; i sve su...