Ima dugu smeđu kosu i nosi naočare. Iza naočara su krupne oči. Izgleda kao da prati ono o čemu govorim. Poprilično sam sigurna da samo tako izgleda i da je kilometrima daleko od te prostorije, ulice, Beograda, zemlje. Ta devojka. Čije ime nisam upamtila. Kada sam je...

Tu negde na početku parka je srećem. Jednu  devojčicu čvrsto drži za ruku, dok drugom rukom gura kolica. Kolica u kojima je druga usnula devojčica. Učinilo mi se da je to jedan mali pokretni svet. Njoj se učinilo da je to svet koji čvrsto drži. -...

Znaš, svi mi imamo repove. Neki su glatki, neki imaju bodlje, a neki su toliko očvrsli, da podsećaju na „materijal“ sličan zubima. Te repove skrivamo pantalonama i haljinama. Nekad njihovi krajevi samo onako malo izviruju iz džepova. Nekad te krajeve otkrijemo bliskim ljudima. Ali samo nekad....

Šarena marama oko glave – da mojim ušima bude toplo. Majica, pa džemper, pa jakna, pa pončo – da mojoj koži bude udobno. Par boja i osmeh – bila sam spremna za kafu sa njom. - Danas izgledaš nekako šareno. Onako meksički šareno. - Kažu da je Meksiko lep....