Dala bi mi jedan poljubac, onako ovlaš, sa vrata, dok izuva cipele. Jedan osmeh. I jedno “hej ti”. Prislonio bih šaku uz njenu zadnjicu, dok zaključavam vrata, i blago stisnuo. Uvek bi se nasmejala. Mislim kako mi nikad neće dosaditi taj mali ritual koji pravimo...

Ne, ne idi, lepa, u tu smešnu i krtu noć. Zar nije lepše bacati žuti kišobran u nebo i praviti se da je sunce? Hajde da naučimo veverice da plaču i pozdravljamo ljude, sa rukama od cigala i srcima od blata. Niko još nije umro od muzike. Ne idi, lepa… Može mi se učiniti da si samo trag utisnut u...

Helena, dodaj mi nebo sa zadnje police, Tražim iste one žute ptice, Iste koje sam juče, A tada beše ponedeljak, Izgubio međ tvojim ušima.   Helena, pazi, klati se stolica, Svoje dve noge si popela na tri, I sada poput malog zeca učiš da skačeš, Hoćeš da poletiš, I misliš da to tako ide.   Helena, neko...

Ko tvrdi:Da oblaciNisu jastuci,I Sunce,Kada se umori,Na njih da glavuNe spustiI sni?Nemoj ti.I kaži imKako je iČovjek dioIstog neba I da gaNe kočeTabani.Neki su većSlomljeni iBez volje, paNe umiju višeMaštatiI ne znajuKamo dalje -Kaži im da suZvijezde u noći,Mjesec da za njimaKaska i da ćeNovo...

Auć. Prepala sam se. Što. Izgleda da sam se možda malo zaljubila. Dobro, ako je možda malo. A zapravo je puno bez možda, nemoj nikom da kažeš. Neću, obećavam. Dogovor. Dogovor. Nego, što si se prepala. Kako što, pa je l čuješ, zaljubila sam se. Pa...

Danas sam te srela. Hodao si užurbano jednom beogradskom ulicom. Kao nekad. Srećan i uspešan. Znam da si me prepoznao. Uvek sam verovala u tebe. Baš čudno. Iako se nikad nismo upoznali. Osim ako upoznati znači razgovarati pogledima. Prema toj definiciji znamo se oduvek. Iz nekog prošlog života. I sad mi je krivo, kako to obično biva. Čekala sam te sve ovo...

Obitavamo u vasioni na dve različite strane I onda nas sile spoje, U nekom od božanskih momenata I onda ceo univerzum ponovo ima svrhu, Svaki trenutak ima smisla, A imamo li mi smisla, jedno bez drugoga...

U ovom svetu buke i galame, kada se stihovi smatraju retkim prestižom ili ludošću, postoje oni koji nastoje da budu osobeni. Čak i ovaj uvod zvuči otrcano, kao uvod u neki staromodni crtani film, zastarelu bajku. Ali ima ih. Ima nas. Kao  usamljeni oblaci koji često  krase...

Vertikalno ili horizontalno. Nisam nikada razmišljala o tome kako te volim. Možda količinski i ne toliko zadovoljavajuće kao prostorno i vremenski određeno, nekim mojim satom. Mnogo ili malo. Koliko mi znači to tvoje ljubljenje pogledom kada smo ljuti. Možda onoliko koliko čestica ima u nekom mom...

Mirišu kolačići, baš kao oni iz babine kuhinje. Osjeti se miris cimeta, vina koje se prosulo po stolovima , čuje se lagano pucketanje vatre iz kamina.  Kažu da je sinoć valjalo ostaviti neke kolačiće na stolu, da mirišu i „oblače“ duši najljepše cipele.  Bilo je...