Ne seci mi krila, ja još mogu da letim. Dalje, nego što sam ikada, dosegla. Lakša od mog tela, ulepljenog tvojim dodirima. Ne veži mi stopala, svojim snažnim rukama. I zglobove mi modre, ne steži šakama. Pusti me, da bosonoga, gazim po srči. Dok mi iz krvi, ne iskrvariš. I obeležiš put, kojim odlazim. I uzastopno se vraćam. Otuđena. U ličnom sukobu, sa neminovnošću, pomirena. Pusti me da...