Dolazi doba crvenog neba dremanja u hladu žmirkanja na sunce i sladoleda s punim mesecom. Leti najviše uzimam trenutke za sebe obavijam ih i grlim snažno da pripadaju kolekciji stihova.   Od života skupljam kučiće i mačiće što više knjiga da popunim biblioteku svaki zalazak sunca tople vetrove i talase so na svojim butinama i poneki sunčev zrak.   Nikad...

Mrak je legao na iskrivljeni, beli drveni prozor poput dubokog crnog pliša i nikako se nije mogao videti hodnik ogroman sivi zid i gomila komaraca koji su nasumično uletali do sijalice oko nje i nazad napolje. Gledajući u ogledalo u svoje pune usne, slabu, mokru kosu ožiljak na obrvi i veliki mladež opčinjena pogledom izvan kupatila tom gustom prazninom stalno osmatrajući hoće li se...

Ponekad zaista su potrebni srušeni snovi poput padajućih jesenjih listova na vetru koji moraju ostati dole istrunuti i nestati da bi se put za nove otvorio. Svakome je potrebna bar jedna teška zima.   Kada ljubav raste ona se širi polako ne sasvim suludo poput tornada takozvanih leptira u stomaku lelujavih čudovištanca nemirnih misli. Ljubav je more ljubav je plima korenje velikog drveta ljubav...

Dobri pesnici kriju svoje stvari od drugih. "Ma, pišem, ali još uvek je loše'' "U mojim beleškama je uglavnom'' "Pročitaj jednu ako baš moraš'' "Nisam još uvek sredio'' "Nemoj ovu, ova je stara'' "Možda drugi put." Dobre pesnike plaši ništa drugo do sopstvena reč.   Oni ne prezaju od bacanja misli u vatru prosipanja svoje torture a zatim gužvanja cepanja i...

Prvi put posle niza godina punih sumnji i verovanja lakog kao pero koje tako odluta na čas nežnog i nepostojanog prvi put posle oluje pomolila sam se.   Neprikladno sasvim u tuš kabini pod vodom tako mokra, ogoljena i čista želela sam samo da Mu kažem hvala.   Prvi put posle suvišnosti samoprezira bežanja u snove i filmove i pet, šest nesigurnosti osetila sam potrebu da neko...

Želeli su me upoznati radi reda bez stvarnog znanja šta radim sredom popodne koje su boje zidovi moje sobe o čemu mislim kad se pospana nasmešim i okrenem glavu i najviše interesovanja bilo je njihovo isprazno ,,E, šta radiš?'' samo želeći da da budem brza i kratka da zaćutim i čujem lavinu samoprezira nerazumevanja i njihovih problema. Želeli su da...

Vatreno crvena boja kovrdža uz talase narandžastih pramenova odraz je žudnje za suncem, morem toplinom i strašću. To što ne raste dovoljno verovatno znači da još uvek nisam ni ja sama porasla. Svetle obrve, meka koža i obrašćići to su samo ruski geni to je moj deo Odese. U očima se nalazi moj grad -...

Utorak je. Ona se budi u njihovom novom stanu, nagurana uz samu unutrašnju ivicu jako malog kreveta, licem okrenuta ka drvenom ramu. Ne ustaje zbog bolova u kičmi i pulsiranju koje oseća kad onako čvrsto zažmuri, mada to namerno radi. Pita se šta se desilo...

Zaljubljenost daleko je od reči koja može opisati prejak udarac u tvoje srce. Ona je vrsta adrenalina poput bandži džampinga najkraćeg intenzivnog leta koga se ne sećaš dok visiš nad okeanom poput obešene lutke zarobljene dok gledaš u svoj odraz znajući da je prošlo želeći čekajući samo jednom samo još jednom samo malo samo da vidiš samo još jedan sat još jedan dan iako se plašiš umireš...

Ne znam koliko vam je uopšte bitno to što sam se danas tuširala ledenom vodom pola sata kukajući i sedeći u tuš kabini dok me je obuzimao osećaj da vibriram - - nisam ovde i ovo se ne može dešavati; izašla sam nasmejana. Gledao si u ekran, izgubljen...