Tvoje lice, poput utvare, I dalje progoni moje snove, I sjećanja na dane stare Nečujno, sasvim tiho, zove. Nedorečene riječi skrivaju se Po uglovima misli i izlaz traže; Suviše otužno je posmatrati čovjeka Koji sam sebi svjesno laže.     Trenuci slabosti sve češći I postojaniji bivaju; Vremenom postaje sve lakše otkriti Da oči tugu srca uporno skrivaju.     Toliko...

01 jula, 2014 /