Misli postanu mutne, a jezik oštar. Zato izgovoriš nož-rečenice za koje posle kažeš kako nisi tako mislio. Svet postane bleđi, naporan i gust. Prenaseljen promrzlinama, oteklinama i na kraju, ranama. Boli te i ono što te nikad ne bi bolelo. Kao da neko stalno dodiruje...

San nema isti ukus. Glavu sakriješ pod pazuh i jastuk i brojiš: zvezde, dane, noći – sve ono što ćeš dočekati bez njega. Kad ne spavaš kraj onog kog voliš, noć ima posebnu gorčinu. Mrak je gušći i pun izmišljenih priča koje ti ne prijaju. Postoje oni...

Zaglavite se na sedmoj strani geografskog atlasa. Putujete porama, borama i ožiljcima. Vešto zaobilazite mesta koja su drugi već videli. Samo vaše oči umeju na pravi način da se zaljube u Karlov most u Pragu. Samo vaše ruke mogu da dohvate grane onog visokog afričkog...

Kiša vas pronađe negde na pola puta. Između dva autobuska stajališta. Već je glupo da se vraćate odakle ste krenuli, a odredište vam je predaleko. Prvo se malo ljutite – jer će sad frizura skroz da se pokvari, jer: „Lepo sam rekao da ponesemo kišobran!“...

Prvo prolazite kružne pokrete oko srca jedno drugom. Kao da se radi o nekom neprocenjivom umetničkom delu. Obazrivo, tiho i pomalo pobožno. Sa velikim poštovanjem i zazorom. Onda ti kružni pokreti prerastu u korake. Zajedno pešačite, upisujete vašu ljubav u mapu ulice, naselja, grada. Posle se...

Najpre vas obuzme nepoznata radost kad stavite dve četkice u istu čašu. Kao to je sada smisao univerzuma. Zajedno perete zube. Nije vam teško da se budite u isto vreme. (Čak i kad radite u različitm smenama). U početku, zapravo i nema težine. Samo lakoća prve...

Kože se dodirnu kao mekana platna. Prsti postanu žičani instrumenti. Muzike ima i tamo gde je najtiša tišina. Sve je ispravno. I tamo gde su krive krivine. (Kad se telo nagne i savije u luk u kuku). Pregibi postaju autoput po kome se niko ne vozi....

Vreme se rastegne do svojih šavova. Tišinom se okupaju dani. Čekanje prvo pecka. Kao kad se slučajno opečeš mlekom ili kafom. Samo na trenutak bude oštro, posle i zaboraviš da te boli. Al’ je tu. Postane jasno da neće baš samo od sebe da prođe. Jer...

Jedno od mnogih leta kada su svi prijatelji i kumovi, jer familiju i nemam, bili kod nas u vikendici; kada je kuma spremila prženice za doručak. Pitala me je da li mi se dopadaju, a ja, jezičara i slučajno iskrena, pre nego privržena i pristrasna,...

Moja tetka kaže da uopšte nije glupo što se zaljubila u 56 godini i što je sad zbog toga ogovara cela rodbina. Gledala sam je preko šoljice za kafu i rekla: „Ko šiša rodbinu!“ A u sebi sam je pitala: „Zar ti nije žao što...