Znam da zvuči otrcano, ali ja stvarno volim svoju trudnu ženu. Ona je sada veća nego ikad. Okreće se kao morž u našem kauču svaki put kad okrene stranu romana koji čita. Kad stanemo na vagu – lažemo se. Ona kaže da ima manje, ja...

U amaterskom pozorištu gostuje pravo,  profesionalno. Amaterska publika pre početka predstave uredno čuti i čeka. Malo obaveštenih objašnjava zainteresovanima šta će gledati. „Nije se imalo vremena" za javno informisanje publike. Ponosni što su doveli „veliko pozorištе" organizatori ljubomorno čuvaju svoju hermetičnost. Predstava počinje. Po početnim scenama, oni koji...

– Misliš da ljubav ima rok trajanja? – pitala me je Anđa. – Odakle sad to? – Bila sam na nekoj tribini „Da li ljubav traje večno?”, pa me zanima tvoje mišljenje. – Išla si na tribinu na kojoj su te ubedili da ljubav ne može da...

Dim. Jedva vidim lica. Kaputi upijaju mirise cigareta i kobasica. Pored peći se bar ne oseća ledeni dah zime. Ali i dalje drhtim. Vetar sa Vltave pronašao je svaki malo slabiji šav stare crne jakne i kao da me je, upravo na tim mestima, ujeo...

Čekanje. Kako hladna, opora i ružna reč. Ona ima osećaj uznemirenja, napetosti, ima bolnički miris i odzvanja koracima u čekaonici koji se odasvuda čuju, ali niko ne dolazi nama da pomogne. Čekanje je očajanje dekice koji je proveo pola dana u bolnici, čak i ne stigavši...

Dokle ćemo da se zezamo? Da hodamo na prstima pored uspavanih snova? Da se pravimo da dišemo dok se smog meškolji u našim plućima? Dokle ćemo da se pravimo da je normalno biti sam među ljudima? Dokle ćemo da se pravimo? I kad je postalo pogrešno...

Pitao me je zašto pišem. Pitao me je i zašto nekad dugo ne pišem. Pročitao je svaki moj blog i nije pitao koga provlačim kroz tekstove. Sreli smo se kada mi je najmanje bilo do susreta. Mimoilazila sam se sa svima. Ali sam se sa njim sudarila. Njemu...

Nisam pošla još u školu, naučila da čitam i pišem. Čujem šapat za sobom: „Brzo će u biblioteku". Pođem, učlanim se. Pitaju kolika je članarina. Izlazim iz knjižare, nosim nove knjige. Opet došaptavanje: „Nije valjda za gotovinu!“ Odrastem. Odem u veliki grad. Studiram turizam. „Šta li će...

Male devojčice su nekad mnogo veće nego one velike. To je zbog toga što ove male ne razmišljaju kad kažu lepe reči. Velike biraju kad, kako i gde. To obično ostane samo u njihovim glavama, jer se velike plaše. Male se ne plaše, jer znaju...

Kad sam ga prvi put videla nisam mu zapamtila ime. Izgubilo se negde u mnoštvu pozdrava, kao da se poigrava sa mnom. Kao da je znalo da je to poslednje ime na svetu koje ću da zaboravim. Kada smo prvi put podelili čašu piva nisam znala...