Otvori oči, moja mladosti, Živi u nadi. Smisao postojanja jeste život, Koji želi i veruje, Da će duša procvetati.   Moja mladost, moje prekriveno lice, Moje oči željne života, Gledaju ovaj svet, Pun pakosti, besa i zla. Ali ipak, moja duša želi, Želi da živi! Naivna, bez iskustva, želi sreću! Smeje se i sa radošću dočekuje svet U velikom...

  Grlim jastuk nikad snažnije. Otvaram oči. Vidim jedan tmuran dan, bez trunke vetra i kiše. Depresivan. Tako, odluta moj pogled na plafon, koji je bele boje. Depresivno. Dok melanholija oko mene vlada, moja glava je sada neprekidni haos, koji se čas budi – čas gasi....