Kad dođeš do Sarajeva, U noći kasno kada dođeš; I sve sijalice, Sa ivica padine, Primiš na dlanove tamne. Kad dođeš do Sarajeva Po suvoj kiši, Kad zemlja tvoje tabane Ukroti, Kad svratiš Ne znajući da ćeš ostati; Kad Sarajevo ustane Samo jer se ti budiš, Kad sve te nanule Vreme oguli; Proći će samo nekoliko života Kao da su prošli...

Vjerujem da svako od nas ima „svoju pjesmu“. Bila to pjesma koja nas podsjeti na neku simpatiju iz djetinjstva, da li na tek prekinutu vezu iz koje smo, htjeli to ili ne, izašli povrijeđeni; da li na neko putovanje pa kad je čuješ doživiš deja...