Vodi me u Kanadu. Na Ostrvo Princ Edvard. Vrati me u detinjstvo koje nismo podelili. Na Jezero Blistavih Voda, u čudesnu šumu duhova Indijanaca. Onesvesti me poljupcem na vetru, izvrni me naopačke, pa me u mene ogrni. Ja ću blesavo da se smejem, da plačem i opet...

znam da su jutra bila bolja kada sam se budio pored tvog osmeha, da su ove noći poništavali tvoji zagrljaji, da su tvoje konstrukcije rečenica odlagale ove staklene posudice, ali nagomilala su se sva ta poništavanja i odlaganja. potisak je potisnut. ravnoteža je nepostojeća. baš kao mi baš sada. ova povremena konvulzija...