Ne volim utorke. Zbog one blok nastave, engleskog jezika. Ustajanja pre 7h. Uvek su kišni i tmurni. Kao vreme u Engleskoj. Ne volim, što su tako daleko od petka. Još smrde na ponedeljak. Nekako su uvek žuti, i tužni. A ja žutu boju ne volim. Osim ako nije boja cveta maslačka ili suncokreta. Ne volim utorke, jer odnose drage ljude. Utorak se oglušio o...

Maslačak, Pazi da te ne oduva vetar, Da ti kosu ne uprti za ptice, A ptice za zvezde, Zvezde za crne tačke, Pa da posle kao ludak visim sa ivice nemira, Sa nekog oblaka, Iz praznine svemira. Pazi da te ne odnesu deca, Oduvaće te još dalje, Preko okeana, Pa malo iza, Preko oklopa starih kornjača, Da gnjurim...

Ostavila mi je Maslačke pod prozorom Junskog dana U 16:35, Rekla je : "Oni su sloboda" Dok ih je ređala u moju kosu I pravila se da ne razumije, Da sam slobodno Izabrao nju. Slušao sam Kako govori poeziju, A ona bi do jutra Slušala mene, Naslonjena na puku slučajnost Melodičnog udarca Čaše, o čašu, Duše, o dušu, Riječi, o riječ. Nosila je smiješne...

Oblak se stidi pa se sakriva iza neba. Ja širim ruke prema Suncu, koje me grli i kaže: drago mi je da te vidim nasmejanu.   Proleće miriše na revoluciju i na Majakovskog. Miriše na slobodu i na radost.   Duša mi pleše u ritmu proleća, dok ja gledam kako raste trava, između šina vidim prvi maslačak.   Poklonjena bluzu...

u nekim bi se drugim vremenima ženi poput nje pisali soneti. neki bi sluđeni junak zbog njenog pernatog jastuka vodio stoljetni rat na krvlju spaljenim pejzažima braneći njeno ime pred Bogom od drugih ljudi. u nekim bi se drugim vremenima njen glas hvatao za nečije srce poput prve jutarnje rose za suhi maslačak. u nekim bi se drugim vremenima riječi o njoj govorile jedino u mraku kad...

Zečevi su pojeli sve jagode sa stola, Iste koje sam juče, A tada beše utorak, Kupio na uglu ulice Radosti, I bulevara Proletera.   Njih su Helena, Znam da te zanima to, Prodavale devojčice nasmejane puti, Čije su bele haljine žute od maslačka, Vrtele vetar pod svojim skutom.   I njih su Helena, Znam da pričam očima tvojim, Zadirkivali...

Volim miris malih gradova. Neravnine njihovih ulica. Korake meštana koji ne žure. Uzbuđuju me proleća u njima i letnji pljuskovi koji pripijaju haljine. Vetrovi koji se provlače kroz dekoltee meštanki prirodnih grudi. Čekam poručeni espreso. Kafa se ovde sporije hladi i duže pije. Kazaljke su...

  Prvo su rekli…   Otišla je u Beograd na studije, kao da nije mogla otići negde bliže. Rešila je da se profini tako što je postala student književnosti. Nema veće uzaludnosti nego trošiti vreme na neprofitne fakultete. Šta će biti ako završi? U najboljem slučaju seoska učiteljica....