„Nažalost, ne mogu biti jasnija, gospođo,“ reče Alisa, „jer kao što vidite, ja nisam ja“...

Grčeći se, pučina je besno gutala vodu, bacivši me soli, razigranoj pod raspolućenim svodovima, nazasitim....

- Kojim putem? Izgledaju isto, identično. Ovi putokazi, vode ka različitim ciljevima, ali poznajem li svoj? – magla je, poput čeljusti, gutala reči koje bi se gubile u njenoj uznemirenoj utrobi.   Osećao sam pokušaje da me svari, istisne moju dušu kroz telesni tesnac i pusti je...

Njen miris širio se obalama, vezući prostranstva koja nas ostaviše bez daha....

Život je tada bio ništa, do pesma, poigravanje žica i koščatih prstiju uličnog svirača, čoveka koji je pevao Mesecu....

Bilo je to zaista i ono krajnje, svršeničko sećanje, moja labudova pesma, zaživela povest....

Stopala teških poput lengera, ukotvljene lutke pozornicu hitro obletaše, pogledima izmamivši aplauz svesrdnih šaka....

„Svetom upravlja milion zlih ljudi, deset miliona glupih, i sto miliona kukavica“....

Oduvek ste se pitali kako je to biti otočanin, zarobljen u stisku pustoši, oplemenjene tragičnim ishodima. Ovo je povest čoveka, koji je poslednje poglede uputio nebu, prepustivši životni nektar tlu. ...